Ljubiti Crkvu

Autor: don Ivo Balukčić

Četvrtak, 10. ožujka 2011.

Kroz ovaj tjedan, u ''Duhovnim poticajima - Živo vrelo'' nastojim vam približiti veliki pastoralni pokret u Katoličkoj Crkvi, a to je ''nova evangelizacija''. Jedan od ciljeva ''nove evangelizacije'' jest i produbljena svijest o Crkvi kao narodu Božjem ali i otajstvenom Tijelu Kristovu.

Za katolika,Crkva je dakako sastavljena od ljudi koji joj organiziraju vanjski lik; ali unutar ovoga, temeljne strukture su željene od samoga Boga te su stoga nedodirljive. Iza ljudske fasade krije se otajstvo nadljudske stvarnosti. Na Drugom vatikanskom saboru dosta se inzistiralo na pojmu Crkve kao Naroda Božjega, međutim, taj pojam treba gledati u zajedništvu s drugim izričajima o Crkvi, a osobito u svjetlu pojma Crkve kao Tijela Kristova i Kristova kraljevstva već prisutnog u otajstvu (LG, 3). Crkva jest i u nju se ulazi ne preko sociološke pripadnosti, nego preko ucjepljenja, po krštenju i Euharistiji u tijelo samoga Gospodina'', uči nas papa Ratzinger

Crkva u ovom svijetu u pravom smislu nadilazi čak i neprelaznu granicu smrti. Zajedništvo svetih, kako se između ostalog naziva Crkva; ne označava samo jedinstvo članova Crkve, bilo živih bilo pokojnih, zajedništvo svetih označava i zajedništvo 'svetih stvari' tj. sakramentalnu milost koja proizlazi od Krista umrlog i uskrsloga. Stoga Kristova Crkva nije partija, udruženje, klub; duboka i neodstranjiva njezina struktura nije demokratska nego sakramentalna, dakle hijerarhijska; zato što se hijerarhija osniva na apostolskom naslijeđu te je nužna za postizanje snage i stvarnosti sakramenata.

„Iako je Crkva snagom Duha Svetoga ostala vjerna Zaručnica svoga Gospodina i nikada u svijetu nije prestala biti znakom spasenja, ona ipak dobro zna, da je tijekom duge njezine povijesti među njezinim članovima, klericima i laicima bilo i takvih koji su se iznevjerili Božjem Duhu. I u naše vrijeme Crkva dobro zna kolika je razlika između poruke koju naviješta i ljudske slabosti onih kojima je povjereno evanđelje...“ (GS, 43) Dakle u svojoj ljudskoj strukturi Crkvi je uvijek potrebna neprestanog kajanje za grijehe svojih članova i obnovu svojih ljudskih struktura.

Prava 'reforma' u Crkvi, a to bi trebala biti ''nova evangelizacija'' značila bi upozorava nas sadašnji Papi, pastoralno djelovati da što bolje zasja Krist i ono što je njegovo u Crkvi. Dakle, moramo uvijek imati na pameti da Crkva nije naša nego njegova. To je istina koju su dobro upoznali sveci: koji su, ustvari, obnovili Crkvu u dubini ne pripremajući unaprijed planove za nove strukture, nego obnavljajući sami sebe. Nikad se ne može dovoljno naglasiti: ne menadžment, nego svetost je potrebna Crkvi kako bi odgovorila potrebama čovjeka.''